2. deklinacija imenica

2. deklinacija je dvostruko veća od prijašnje, no to ne znači da je imalo teža. Vrlo je česta u latinskom, a dijeli i sličnost s još nekima. Zašto je dvostruko duža? Imenice 2. deklinacije mogu biti muškog ili srednjeg roda, a to znači da ćete koristiti prikladnu deklinaciju pri dekliniranju te imenice. Evo primjera za imenice muškog roda:
populus, -i, m. ( narod )
N populus
G populi
D populo
A populum
V popule
Ab populo

N populi
G populorum
D populis
A populos
V populi
Ab populis

Deklinacija za imenice srednjeg roda je dosta slična. Savjetujem da učite nastavke po logici, a ne da štrebate jer inače nećete moći brzo raditi s jezikom:
caelum, -i, n. ( nebo )
N caelum
G caeli
D caelo
A caelum
V caelum
Ab caelo

N caela
G caelorum
D caelis
A caela
V caela
Ab caelis

Postoji još jedan slučaj, a to su imenice koje završavaju na -er ( npr. magister ). Da ne bi bilo zabune, ipak ću napisati tablicu:
magister, -tri, m. ( učitelj )
N magister
G magistri
D magistro
A magistrum
V magister
Ab magistro

N magistri
G magistrorum
D magistris
A magistros
V magistri
Ab magistris

Nominativ i vokativ su sad isti, a može se primijetiti promjena u osnovi imenice. Naime, izgubilo se e u genitivu, ali opet se javlja u vokativu! Trebao bih još nadodati da neke imenice uopće neće izgubiti e u genitivu ( npr. puer ). Rječnik bi trebao pomoći u tome.

Dodatak: primijetio sam da se gubljenje slova "e" najčešće događa ako je između suglasnika. Napominjem da bi rječnik trebao prikazati sve s genitivom.